Slučajnim odabirom random misli (iliti kako bi mi rado rekli,riba fish) ponovo sam se sjetila svojeg dragog blogeka. Pa eto, ovime postom ga ozivljavam ponovo, makar bih prije rekla da mu je ovo reinkarnacija - on je ponovo tu,ali skoro da nema veze s onime što je nekada bio
A za ponovo otvaranje ću staviti ovdje post kojeg sam namjeravala staviti prije godinu dana,i zbog bolesti (koje se jos nisam rijesila...) nisam nikada dovršila...
Smatram da se ljudi s nekim karakteristikama rode... neki kao pedofili, neki kao homoseksualci što se tog opredjeljenja tiče... možda jer je Bog tako htio, možda jer je tako neko zaslužio u prošlom životu, možda je netko takav po prirodi....nitko ne dođe i kaže u jednom trenu, e ja hoću biti takav... Dakle, neki su pedofili,neki su homoseksualci, a ja sam ja....
Ovo će biti bljezgarenje o mom životu i mojim shvaćanjima, al kak blog ionako nije puno posjećen tak tak svejedno (btw. pozdrav M.M. ako ovo čita).
Dakle... ja i ljubav...jedno područje na kojem se definitivno razilazim od ostatka svijeta je ljubav.
Što me potaklo na pisanje ove teme? Današni sat etike - pol h gledanja tekme(Wee,pobjedili smo!!!) ostatak sam ja čitala tekst. Hvala Bogu il komu drugom da su dečki gledali utakmicu jer bih inače morala čitati tekst do kraja...tj. pročitati podjelu ljubavi na philiu (prijateljska ljubav,želja drugima činiti dobro), eros (čežnja za onime koga se ljubi) i agape(posvetiti se dobru drugih,pa i po cijenu vlastitog života). Da sam morala čitati taj dio teksta, rasplakala bih se a to ne bi bilo baš divno (iako ne mogu reći da unazad 365 dana nisam često plakala pod nastavom, ali bi ovo stvarno bio korak u krivom smjeru). Inače sam takva zadnjih dana a pogotovo što predmet, uzrok, poticaj, štogod moje boli dijeli samnom klupu.
Dakle,ja i ljubav...
Moja ljestvica ljubavi(što je najveća ljubav od svih...):
1) ako ti netko da u ruke moć nad životom voljene osobe... i znaš da je za njega najbolje da ode i da ga više nikad ne vidiš, a u suprotnom će ostati na životu bez da zna da si ti za to kriv,i ti ga taj tren pustiš.
2) voljena osoba pati zbog nečeg što tebe čini sretnim, npr. u vezi si s osobom koju stvarno voliš i vidiš da bi ta osoba ostala s tobom al nije jako sretna...ne one glupe priče s pticom u kavezu jer ptica umire od kaveza... nego osoba nije sretna u vezi, ti želiš zauvijek biti s tom osobom... i onda ju pustiš da ide (i kažeš da se vrati ako želi,ali znaš da neće)
3 itd.) sve one divne, više zemaljske, stvari...žrtvovati nešto što ti je osobno važno ali možeš preživjeti bez toga jer to drugoj osobi puno znači,ili te treba kao potporu, sjetit se "sitnica",vjera u drugu osobu-povjernje i to...
Zahvaljujući tome što dosad nisam bila u mogućnosti iskusiti prvo, samo me drugo ubija u pojam. Rekla bih da je moja ljubav uglavnom agape, s vidljivom dozom philie i jako rijetko kad se tu eros pojavi. Što bi kakti značilo da sam uzvišena il ko zna kojivrag osoba... Po mojim iskustvima to izgleda ovako:
#1 Imam frenda kojeg bezgranično volim, on "meni daje pola svog srca, ne mogu nas atomske bombe razdvojiti"...ali sam ja prečudna za njegovo novo društvo pa se moramo praviti da se ne poznajemo(paralelno mi priča da sam mu naj itd. frendica)...ja naravno pristajem jer ga volim... i ispadnem najveća budala...
Zaključak: ako netko zna za svijet gdje agape nije ekvivalentno glupošću, nek mi javi da se preselim.
pozdrav svima, da se javim, da znate da nisam mrtva...al zdravstveno sam mjesecima već približno... (neću umrijeti,al mi nije ni bolje...)
Pa vam eto, saljite ovo dalje ako imate kome :
Eto,mislih postat pred neko vrijeme pa su rekli da će raditi upgrade, pa su to odgodili a meni se nije dalo pisat pa ak zaseru da to odmah nestane.
Ovaj post će biti dosta centriran na mene.
Ja sam kao mala bila curica za koju su svi govorili da je ozbiljna i odrasla. Kad sam imala 15 godina nitko nije mogo vjerovati da sam na kraju osnovnjaka a ne na kraju faksa. Tako sam djelovala ljudima.
I dobar dio tog je bila istina. Stariji ljudi su mogli normalno samnom razgovarati, bila sam ozbiljna i odgovorna kada je to trebalo. I pošto sam slušala kak sam jako odrasla cijelo vrijeme mislila sam da je mom odrastanju došo kraj i da sam odrasla osoba sa 15 godina. Zbog toga sam doživjela poneko sranje ali to nije bitno. Sve u svemu, ako se s nekime od 10 god da razgovarati kao s odraslom osobom ne treba jedina reakcija biti: "Aww,cute,kak zakon".
Ovaj post govori o tome kako su ljudi različiti. Na njega me potako citat kojeg sam ugledala na iskonu:
Preko debatnog saveza sam dobila sljedeći mail, pa zašto da ga ne proslijedim dalje:
Bokić svima, pogotovo onima koji su mi komentirali zadnji post.
Eto, negdje netom nakon što sam objavila zadnji post sam bila onemogućena pisati dalje. Desila mi se veoma rijetka pojava (woot za mene) za osobe ne-dijabetičare - naime, dobila sam apces u blizini trtice. Koji je imao zaista lošu sreću. Naime, ja sam danima bila uvjerena da sam se lupila nekak i da me zato boli. A zatim sam otišla do svoje doktorice... koja me poslala doma do kraja tjedna i dala mi antibiotike do nedjelje ujutro,tj za 4 dana. Inače, antibiotici se moraju minimalno tjedan dana davati. Trebala sam joj se pojavit u ponedjeljak,pa da vidi dal me šalje u vinogradsku, na kirurgiju. Da sam ju slušala, lijepo bih završila s drugim kanalom od crijeva ili maternice na van.
Da, ako netko nezna sto je apces, evo neke definicije s Plivine stranice: Apces - lokalizirana nakupina gnoja
Al ju eto, nisam slušala, i 20.10, petak navečer, zaletila se ne negdje van na party neg kirurgu pod nož u vinogradsku...gdje sam trpila 4 h u bolovima čekajući red i slušala prenemaganje babuskara, koje su bolila leđa, kak umiru...
I onda subota u 9 i nedjelja u 9 ne dulje spavanje neg previjanje u vinogradsku...a zatim ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, nedjelja, ponedjeljak, utorak, četvrtak, petak na previjanje kod trapave sestre moje doktorice opće prakse...sad me stara(doktorica) previja jer se još gnoji...
Pa eto,nisam baš bila u stanju sjediti za kompom i pisati. Tj. bila sam recimo u stanju pisati al fakat nisam imala volje toliko patiti.
Najgori dio svega je bilo što sam se na prvom previjanju skoro onesvjestila od boli...nisam dosad nikad doživjela da mi se crni pred očima od boli (valjda je tak dečkima kad ih se šutne u jaja...) jer kak je to bila velika upala sa kanalićima morali su mi u ranu gurati tuffer sa hidrogenom-koji boli kad vam ga na neozlijeđenu kožu stave... a to je bila dovoljna rana da gazu 10x20 cm totalno ispuni sukrvicom i krvi prek noći...ježim se od tog kad sam vidla kak gaza izgleda nakon kaj su ju skinuli...
Drugi po redu najgori dio bilo bi što me ta mala upala (relativno velika prema upalama inače,relativno mala u odnosu na tijelo) onesposobila na mjesec dana...
Još da nadodam..prošlo je preko 3 tjedan od zahvata i još imam otvorenu ranu i nemrem se normalno kupati
Budite mi pozdravljeni, uskoro stiže novi post.
Mislim da bi u redu bilo da prvi post na blogu bude obrazloženje njegova imena - pogotovo bloga poput ovoga.
137 je tajna svemira. Ne vjerujete mi? Eh, uskoro ću vas uvjeriti... Da je Douglas Adams(striček autor Vodića kroz svemir za autostopere) znao ovo što ću vam reći, svijetski poznati 42 kao odgovor na pitanje o životu, svemiru i svemu ostalome bi sigurno zamijenio sa 137.
Prije nego što vam kažem tajnu 137, moram vam malo pripremiti moždane vijuge da shvatite koliko je to diiivan broj (makar vjerojatno ni onda nećete njime biti zadivljeni poput mene -vaša sreća).
Od početka ljudske civilizacije ljudima je bilo potrebno "vjerovanje u nešto"... i na kraju je 99% tih stvari bilo objašnjeno od znanosti. Tako ja do same svoje srži vjerujem da će jednoga dana znanost objasniti i zadnju misteriju svijeta... a tako i broj 137...
Znate li vi što je broj 137? Na prvi pogled troznamenkasti prirodni broj...uz malo više proučavanja prosti broj... ali da je samo tako, ne bi bilo toliko fascinantno, zar ne?
Naime, broj 137 je recipročna vrijednost "konstante fine građe" -broja koji izražava vjerojatnost da će elektron emitirati ili apsorbirati foton.
Ok, slučajnost da se dobije cijeli broj iz nečeg tako bizarnog ne djeluje tako fascinantno...ali računski se dobiva kao: umnožak brzine svijetlosti i Planckove konstante podijeljen s kvadratom naboja elektrona i 2pi.
Što znaći da taj jedan prosti brojček 137 u sebi sadrži srž elektromagnetizma (elektron), srž teorije relativnosti(brzina svijetlosti) i srž kvantne teorije (Planckovu konstantu). Uz napomenu da iz tog izračuna brojček 137 izlazi bez ikakvih mjernih jedinica....sam samcat, samo 137.
Na neki način mi je žao što to nije neko broj višekratnik pi ili 1, 2...al ovako je zabavnije, zar ne?
PS. Kako prepoznati fizičare i fizičarke te njihove wanna be verzije? --> Spomenite im 137 i promatrajte oči...ako ostanu bezizražajne tipa wtf? onda je to normalna osoba, no ako se luđački zasjaje...
PPS. *blush* Eh, isla sam istrazivati i cini se da to bas nije tocno 137 kako pise u mojim knjigama nego su nedavno otkrili da je to mrvicu vise...ah well...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ni u kom slučaju ljudskome biću nije preporučljivo zavirivati u um depresivno suicidalnih wanna be znanstvenika... no vi niste imali tu sreću u životu da zaobiđete ovaj blog. Iskreno vas žalim.
Usput, ja vam apsolutno ne znam pravopis niti pravopisati niti pravopisanje...ako vam to smeta, vaš problem.
Ovo bi sve cure trebale pogledati
Blogovi
Seka :-)
DeS3InY
Kaine